NAŠ ODGOVOR JE NE
Otvoreno pismo kao odgovor na Govor o stanju Unije 2026.
Gospođo predsjednice,
u svom Govoru o stanju Unije pitali ste nas želimo li snažniju, neovisniju Europu, s većom sposobnošću djelovanja. Rekli ste nam da „samo Europa može Europljanima pružiti istinski suverenitet”. Pozvali ste na nove europske sigurnosne strukture i veću gospodarsku integraciju.
Pitali ste Europljane za odgovor.
Naš odgovor je NE.
Ne zato što odbacujemo Europu. Europa je naš dom.
Ali odbacujemo vašu tvrdnju da samo Europa može Europljanima dati istinski suverenitet. Suverenitet nije nešto što nam Europska unija može dati.
Sva politička vlast proizlazi iz naroda. Njezin izvor nije država, vlada ni Europska unija.
Budući da je narod suveren, država postoji da mu služi i provodi njegovu volju. Njezina vlast proizlazi iz naroda, a ne obrnuto.
Europska unija još je jedan korak udaljenija od tog izvora vlasti. Ona postoji da služi svojim državama članicama i provodi njihovu volju, izvršavajući samo one ovlasti koje su joj one odlučile povjeriti.
Europska unija nije suverena država i ne može Europljanima dati suverenitet.
NISMO VAM DALI OVAJ MANDAT
Zemlje koje su pristupile EU-u 2004. godine — mnoge od njih tek nedavno oslobođene totalitarne vlasti — pristupile su Uniji utemeljenoj na ugovorima koji su tada bili na snazi.
Ubrzo nakon toga uslijedio je prijedlog Europskog ustava.
Kad su ljude doista pitali, Francuska je rekla NE. Nizozemska je rekla NE.
Velik dio tog projekta kasnije se vratio kroz Lisabonski ugovor. On je proširio glasovanje većinom i ovlasti na europskoj razini, a gotovo nijednom europskom stanovništvu nije bilo dopušteno izravno glasovati o njemu. Irska je bila iznimka: Irci su Lisabonski ugovor najprije odbili, a zatim su, nakon što su dogovorena jamstva, ponovno pozvani na glasovanje.
Europska unija kakva danas postoji stoga se razvila daleko izvan onoga za što su milijuni ljudi u srednjoj i istočnoj Europi izvorno glasovali kada su joj pristupali. To je važna činjenica kada danas govorite o europskom suverenitetu.
POVIJEST EUROPE JE KRVAVA
Nakon raspada rimske vlasti u zapadnoj Europi, Karlo Veliki ujedinio je velik dio kontinenta pod carskom krunom. Europski integracijski pokret i danas se poziva na njegovo nasljeđe.
No stoljeća koja su uslijedila obilježile su ponavljane borbe za prevlast nad kontinentom među vladarima i dinastijama čija su središta bila na područjima iz kojih su kasnije nastale Francuska, njemačka kraljevstva i Britansko otočje.
Druga stoljeća. Drugi vladari. Drugi uzroci.
Ali jedan se obrazac vraćao iznova i iznova. Vladari su težili sve većim teritorijima, većim resursima i većem broju ljudi nad kojima su mogli vršiti vlast i od kojih su mogli ubirati prihode. Njihove su ambicije rasle, a cijenu su plaćali obični Europljani.
Oni su plaćali poreze. Oni su davali radnu snagu. Oni su davali vojnike. Oni su pokapali svoju djecu.
Kraljevstva, carstva i vlade nastajali su i nestajali. Granice su se pomicale. Zastave su se mijenjale. Ali generaciju za generacijom obični su ljudi bili prisiljeni financirati ambicije koje nisu bile njihove i umirati u ratovima o tome tko će određivati politički poredak Europe.
Osamdeset i jednu godinu nakon posljednjeg katastrofalnog rata u Europi sve češće vidimo znakove da Europska unija priprema Europu za još jedan veliki sukob s Rusijom, koja se stoljećima smatra nasljednicom Istočnog Rimskog Carstva.
Drevna podjela između Zapadnog i Istočnog Rima možda je nestala iz našeg današnjeg političkog rječnika, ali njezino je nasljeđe i dalje itekako živo. Prije nekoliko godina Ukrajina je zabranila Rusku pravoslavnu crkvu i prekida stoljetne vjerske veze s Moskvom.
Dvaput u nešto više od dva stoljeća kontinentalna europska sila koja je velik dio Europe stavila pod svoju kontrolu okrenula se prema istoku protiv Rusije — Napoleon 1812. i Hitler 1941. Oba su pohoda završila katastrofom nezamislivih razmjera.
Nećemo dopustiti da Europa po treći put bude organizirana u istu svrhu. Više nećemo biti korisne budale u ratovima koje su osmislili drugi, koji se financiraju našim novcem i u kojima se bore naša djeca.
Europa se više nikada ne smije ujediniti radi rata.
Krvava povijest Europe ne daje nijednoj europskoj instituciji moralni mandat da europske narode pretvori u jednu kontinentalnu silu.
Stoljećima su pokušaji koncentriranja vlasti nad ovim kontinentom iznova završavali suparništvom, dominacijom i ratom. Zato odbacujemo zamisao da bi ujedinjenje Europe trebalo završiti još jednim ratom s Rusijom ili nekom drugom velikom silom.
Ne želimo još jedno europsko carstvo.
Želimo suverene europske narode: miroljubive, prosperitetne i slobodne surađivati jedni s drugima i s ostatkom svijeta.
Nijedan glavni grad nema pravo vladati Europom. Ni Pariz. Ni Berlin. Ni London. Ni Moskva. Ni Bruxelles.
I ODBACUJEMO REZULTATE VAŠEG VODSTVA
NISTE OBRANILI PRAVA I ODGOVORNOST KOJE PROPOVIJEDATE DRUGIMA.
EU još uvijek nije pristupila Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, unatoč obvezi iz vlastitih ugovora, dok je vaša Komisija osuđena zbog načina na koji je postupala sa zahtjevima za pristup vašoj komunikaciji s Pfizerom.
OSLABILI STE GOSPODARSTVO EUROPSKE UNIJE.
Europske tvrtke suočavaju se s cijenama energije znatno višima od cijena njihovih glavnih konkurenata, a među pedeset najvećih tehnoloških tvrtki na svijetu samo su četiri europske — dok Bruxelles sve više regulira i najsitnije detalje gospodarskog života.
NISTE USPJELI ZAŠTITITI EUROPSKE GRANICE.
Desetljeća nekontrolirane migracije i neuspješnog provođenja pravila povećala su pritisak na stanovanje, škole, javne usluge i državne proračune, istodobno potkopavajući povjerenje ljudi u sposobnost vlada da kontroliraju tko ulazi u njihove zemlje i tko u njima ostaje.
A vaši se prioriteti vide i u vašem vlastitom proračunu: Europska unija je 2026. izdvojila više od 13 milijardi eura za vlastitu administraciju, ali samo oko 5 milijardi eura za migracije i upravljanje granicama.
Odbacujemo i političku ideju da se masovna imigracija može koristiti za slabljenje nacionalnog identiteta. Ljudi koji dolaze izvan Europe prirodno nemaju istu naslijeđenu povezanost s našim nacionalnim povijestima, institucijama i državama. Stanovništvo sa slabijim zajedničkim povijesnim vezama možda je lakše uvjeriti da su te nacije zastarjele i da bi trebale ustupiti mjesto jednoj nadnacionalnoj europskoj državi.
ZAMIJENILI STE PRAGMATIZAM IDEOLOGIJOM.
Kroz Zeleni plan, određivanje cijene ugljika i obvezujuća europska pravila države članice moraju nametati troškove vlastitim ljudima kako bi ispunile prioritete određene na europskoj razini. Sve veći dio onoga što Europljani zarade preusmjerava se prema političkim ciljevima koje nikada nisu izabrali izravnim glasovanjem.
ZAMIJENILI STE DIPLOMACIJU KONFRONTACIJOM.
Odnosi s Rusijom uglavnom su zamrznuti, dok odnosi s Kinom pa čak i sa Sjedinjenim Državama postaju sve konfrontacijskiji. Europa mora biti sposobna održavati funkcionalne odnose s velikim silama čak i kada se s njima ne slažemo.
NISTE POŠTOVALI VLASTITA NAČELA.
EU obećava supsidijarnost — donošenje odluka što bliže ljudima — dok se vlast, regulacija i administracija i dalje gomilaju na europskoj razini.
NISTE OBRANILI SLOBODU GOVORA, PRIVATNOST I PRAVO NA POLITIČKO NESLAGANJE.
Privatna komunikacija suočava se sa sve većim regulatornim nadzorom, institucije EU-a sve dublje interveniraju u internetski prostor političkih informacija, a pojavila se čak i zabrinutost zbog toga što ljudi gube bankarske usluge zbog svojih političkih ili filozofskih uvjerenja.
A vaš odgovor na sve te neuspjehe jest još više moći za Bruxelles?!
Naš odgovor je NE.
EUROPA NIJE EUROPSKA UNIJA
U cijelom svom govoru opetovano ste govorili kao da su Europa i Europska unija jedno te isto.
Nisu.
Europa je starija od EU-a i beskrajno veća od njegovih institucija.
Čeh koji traži češki suverenitet jest Europljanin. Francuz koji traži francuski suverenitet jest Europljanin. Nizozemski birač koji kaže NE daljnjoj integraciji jest Europljanin.
Protivljenje vašem političkom projektu nije protivljenje Europi.
Nakon gotovo sedam godina vašeg predsjedanja opisali ste krize Europske unije, njezine podjele, gospodarske poteškoće, sigurnosne prijetnje i gubitak povjerenja — ali nigdje se niste ozbiljno zapitali kakvu odgovornost vaša vlastita Komisija snosi za stanje Unije koju vodite.
Vodstvo znači odgovornost.
Od nas tražite još više ovlasti i autoritet za donošenje odluka.
Naš odgovor nije samo da vam više nećemo dati.
Uzimamo natrag ovlasti koje su u prošlosti s nas i naših država prenesene na Europsku uniju.
Suverenitet pripada ljudima. Vlast proizlazi iz njih — ne iz Bruxellesa. Ono što su ljudi povjerili, ljudi mogu i uzeti natrag.
Stoga odbacujemo svaki daljnji prijenos političkih ovlasti s europskih naroda na Europsku uniju i vraćamo već prenesene ovlasti na razinu kojoj suverenitet pripada: ljudima i njihovim državama.
Pitali ste Europljane za odgovor.
Naš odgovor je NE.
Željeli ste znati imate li još uvijek naša srca.
Nemate.
Tražite više moći.
Odbijamo.
I uzimamo svoju natrag.
Nakon gotovo sedam godina na mjestu predsjednice Europske komisije, stanje Unije također je rezultat vašeg vodstva.
Prema ugovorima Europske unije, Europski parlament ima ovlast smijeniti Europsku komisiju.
Nije ispunio tu odgovornost.
Politička vlast u konačnici ipak pripada ljudima. Kada njihovi predstavnici ne uspiju pozvati one na vlasti na odgovornost, ljudi moraju govoriti sami za sebe.
Zato govorimo.
Izgubili ste naše povjerenje.
Izgubili ste naše poštovanje.
A u očima ljudi čiji rad i porezi održavaju institucije koje vodite, izgubili ste sav politički autoritet koji ste ikada imali.
Čuli smo vašu procjenu.
Vidjeli smo rezultate vašeg rada.
Naš zaključak glasi: